Na osnovu člana 29. Zakona o reviziji finansijskog poslovanja institucija BiH («Službeni glasnik BiH», br. 17/99), člana 19. Zakona o reviziju javnog sektora Republike Srpske («Službeni glasnik RS», br.18/99) i člana 14. Zakona o reviziji budžeta/proračuna u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 48/99) Koordinacioni odbor institucija za reviziju objavljuje
INTOSAI ETIČKI KODEKS ZA REVIZORE U JAVNOM SEKTORU
POGLAVLJE 1: UVOD
Pojam, istorija i svrha Etičkog kodeksa
1. INTOSAI smatra jednim od svojih osnovnih zadataka donošenje internacionalnog Etičkog kodeksa za revizore u javnom sektoru.
2. Etički kodeks je opsežan dokumenat o vrijednostima i principima kojima bi se trebali rukovoditi revizori u svom svakodnevnom radu. Neovisnost, ovlasti i odgovornosti revizora u javnom sektoru postavljaju pred Vrhovne revizijske institucije (u daljnjem tekstu: VRI) visoke etičke zahtjeve, kao i pred kadrove koje upošljavaju ili angažiraju za revizijski rad. Etički kodeks za revizore u javnom sektoru bi trebao razmatrati i etičke zahtjeve za državne uposlenike općenito, a naročito zahtjeve za revizore, uključujući i profesionalne obaveze ovih drugih.
3. Uz smjernice Limske deklaracije o revizijskim pravilima, koja predstavlja njegov temelj, INTOSAI Etički kodeks treba promatrati kao neophodnu dopunu, koja učvršćuje INTOSAI revizijske standarde, koje je objavila Komisija INTOSAI-a za revizijske standarde u mjesecu junu 1992. godine.
4. INTOSAI Etički kodeks je usmjeren na revizora kao pojedinca, na šefa VRI-a, izvršne djelatnike i sve pojedince koji rade za i u ime VRI-a koji su uključeni u ovaj rad. Međutim, Etički kodeks ne treba tumačiti na način na koji bi on imao utjecaj na organizacijsku strukturu VRI-a.
Zbog nacionalnih razlika u kulturi, jeziku i pravnim i društvenim sistemima, obaveza svakog VRI-a je donošenje njegovog vlastitog Etičkog kodeksa, koji najbolje odgovara njegovoj sredini. Ovi nacionalni Etički kodeksi trebaju pojasniti etničku koncepciju. Svrha ovog INTOSAI Etičkog kodeksa je stvaranje temelja za nacionalni Etički kodeks. Svaki VRI ima obavezu upoznavanja svih revizora sa vrijednostima i principima koji su sadržani u nacionalnom Etičkom kodeksu, a koji treba slijediti.
5. Ponašanje revizora treba uvijek i u svim okolnostima biti besprijekorno. Svako odsustvo njihovog profesionalnog ponašanja ili bilo kakvo neodgovarajuće ponašanje u njihovom privatnom životu nepovoljno prikazuje poštenje revizora, VRI-a koje oni predstavljaju i kvalitetu i validnost njihovog revizijskog rada, a isto tako može dovesti do stvaranja dvojbi u pouzdanost i kompetenciju samog VRI-a. Usvajanje i primjena Etičkog kodeksa za revizore u javnom sektoru podupire povjerenje u revizore i u njihov rada.
6. Od fundamentalne je važnosti da se na VRI gleda sa povjerenjem, pouzdanošću i kredibilitetom. Revizor ovo sam potiče usvajanjem i primjenjivanjem etičkih zahtjeva koncepcije koja je otjelotvorena u ključnim riječima poštenje, neovisnost i objektivnost, povjerljivost i kompetencija.
Povjerenje, pouzdanje i kredibilitet
7. Zakonodavne i/ili izvršne vlasti, javnost i pravni subjekt u kojem se vrši revizija imaju pravo očekivati da ponašanje i pristup VRI-a budu van svake dvojbe i vrijedni poštovanja i povjerenja.
8. Revizori se trebaju ponašati na način koji zagovara suradnju i dobre odnose između revizora unutar profesije. Pomaganje vlastite profesije od strane članova iste kao i njihova međusobna suradnja predstavljaju temeljne elemente profesionalnog karaktera. Povjerenje i poštovanje koje revizor uživa u javnosti je uveliko rezultat zajedničkih dostignuća svih revizora, bivših i sadašnjih. Stoga je u interesu revizora, kao i u interesu javnosti da revizor surađuje sa svojim kolegama na fer i ravnopravan način.
9. Zakonodavne i /ili izvršne vlasti, javnost i pravni subjekt u kojem se vrši revizija moraju biti u potpunosti uvjerene u pravičnost i nepristranost rada VRI-a. Stoga je bitno postojanje nacionalnog Etičkog kodeksa, ili sličnog dokumenta kojim će se taj rad regulirati.
10. U svim dijelovima društva postoji potreba za vjerodostojnošću. Stoga je neophodno da se izvještaji i mišljenja VRI-a smatraju potpuno tačnim i pouzdanim od strane upućene treće strane.
11. Sav rad koji obavlja VRI mora biti podvrgnut testu izvršne i zakonodavne kontrole i javnoj prosudbi ispravnosti, kao i razmatranju prema nacionalnom Etičkom kodeksu.
POGLAVLJE 2: POŠTENJE
12. Poštenje je suštinska vrijednost Etičkog kodeksa. Dužnost je revizora da se pridržavaju visokih standarda ponašanja (npr. poštenja i iskrenosti) tokom svoga rada i u odnosima sa osobljem pravnih subjekata u kojima se vrši revizija. Da bi očuvali povjerenje javnosti, ponašanje revizora mora biti besprijekorno i takvo da se u njega ne može posumnjati.
13. Poštenje se može mjeriti u smislu šta je ispravno i pravično. Poštenje traži od revizora da se pridržavaju oblika i duha revizije i etičkih normi. Poštenje također traži od revizora pridržavanje principa neovisnosti i objektivnosti, očuvanje besprijekornih standarda profesionalnog ponašanja pri odlučivanju, imajući na umu javne interese kao i primjenu apsolutnog poštenja u obavljanju svoga rada i prilikom korištenja sredstava VRI-a.
POGLJAVLJE 3: NEOVISNOT, OBJEKTIVNOST I NEPRISTRASNOST
14. Za revizore je neophodna neovisnost u odnosu na pravne subjekte u kojima se vrši revizija i na ostale vanjske interesne grupe. To znači da se revizori trebaju ponašati na način koji uvećava, a ne smanjuje njihovu neovisnost.
15. Revizori ne trebaju težiti samo za neovisnošću prema pravnim subjektima u kojima se vrši revizija i ostalim interesnim grupama, već i za objektivnošću u bavljenju pitanjima i temama pod kontrolom.
16. Temeljno je da revizori budu neovisni i nepristrani, ne samo u zbilji već i svojim nastupom.
17. U svim pitanjima koja su vezana za revizijski rad, neovisnost revizora ne smije biti ugrožena osobnim ili vanjskim interesima. Neovisnost može biti ugrožena na primjer, vanjskim pritiskom ili utjecajem na revizore, predrasudama, koje revizori imaju o nekim pojedincima, pravnim subjektima, projektima i programima u kojima se vrši revizija; prethodnim uposlenjem u pravnom subjektu u kojem se vrši revizija; ili osobnim ili finansijskim vezama koje mogu izazvati sukob lojalnosti ili interesa. Dužnost revizora je da se uzdrže od uključivanja u sva pitanja u kojima imaju interes.
18. U svim poslovima koje obavlja revizor neophodna je objektivnost i nepristranost, naročito u njihovim izvještajima, koji trebaju biti tačni i objektivni. Zaključci, mišljenja i izvještaji trebaju stoga biti bazirani isključivo na pribavljenim i prikupljenim dokazima, a u skladu sa standardima revizije VRI-a.
19. Revizori će koristiti informacije koje im prezentira ravni subjekt, u kojem se vrši revizija ili druge strane. Ove se informacije trebaju na nepristran način uzeti u obzir pri izražavanju njihovog mišljenja. Revizor također treba prikupiti informacije o stavovima pravnog subjekta u kojem se vrši revizija, kao i stavove drugih strana. Međutim, na revizorov zaključak ne smiju utjecati ti stavovi.
Politička neutralnost
20. Veoma je bitno očuvati i stvarnu i predviđenu politički neutralnost VRI-a. Stoga je bitno da revizori očuvaju svoju neutralnost u odnosu na politički utjecaj da bi izvršavali svoje revizijske aktivnosti na nepristran način. Ovo se odnosi na revizore, jer VRI-ovi usko surađuju sa zakonodavnim organima, izvršnim ili drugim vladinim tijelima zakonom ovlaštenim za razmatranje izvještaja VRI-ova.
21. Tamo gdje revizori poduzimaju ili žele poduzeti političke aktivnosti, moraju imati na umu efekat koji bi njihov angažman mogao imati, ili bi se činilo da ima, na mogućnost nepristranog obavljanja njihove profesionalne dužnosti. Ako se revizorima dozvoli sudjelovanje u političkim aktivnostima oni moraju biti svjesni da te aktivnosti mogu dovesti do profesionalnih sukoba.
Sukob interesa
22. Kada se revizorima dopusti pružanje savjeta ili drugih usluga osim revizije, pravnom subjektu u kojem se vrši revizija, mora se voditi računa da ove usluge ne dovedu do sukoba interesa. Revizori naročito trebaju osigurati da takvi savjeti ili usluge ne obuhvate odgovornosti ili ovlasti upravnog tijela koja moraju čvrsto ostati uz rukovodno osoblje pravnog subjekta u kojem se vrši revizija.
23. Revizori trebaju štititi svoju neovisnost i izbjegavati moguće sukobe interesa odbijanjem poklona ili zahvala, što bi moglo utjecati ili izgledati da utječe na njihovu neovisnost i poštenje.
24. Revizori trebaju izbjegavati sve odnose sa upravom i osobljem pravnog subjekta u kojem se vrši revizija, kao i sa drugim stranama koje mogu utjecati, kompromitirati ili ugroziti mogućnost revizora da rade ili izgledaju da rade neovisno.
25. Revizori ne trebaju koristiti svoju zvaničnu poziciju u privatne svrhe i trebaju izbjegavati odnose koji bi mogli uključivati rizik od korupcije ili koji bi mogli dovesti do sumnje u njihovu objektivnost i neovisnost.
26. Revizori ne smiju koristiti informacije koje su dobili tokom svog rada, kao sredstvo kojim bi osigurali korist za sebe ili druge. Oni ne smiju otkriti informacije koje bi pružile drugim pojedincima ili organizacijama nefer ili nerazumnu prednost, niti smiju koristiti takve informacije kao sredstvo kojim bi naštetili drugima.
POGLJAVLJE 4: PROFESIONALNA TAJNOST
27. Revizori ne smiju otkrivati informacije dobivene tokom procesa revizije trećim stranama, bilo usmeno ili pismeno, osim u svrhu ispunjenja VRI-ovih statutarnih ili drugih odgovornosti definiranih kao dio VRI-ovih normalnih procedura ili sukladno relevantnim zakonima.
POGLAVLJE 5: KOMPETENCIJA
28. Dužnost revizora je da se uvijek ponašaju na profesionalan način i da primjenjuju visoke profesionalne standarde u vršenju svoga posla, koji će im omogućiti kompetentno i nepristrano vršenje njihove dužnosti.
29. Revizor ne smije poduzeti bilo kakav rad za koji nije kompetentan.
30. Revizori trebaju poznavati i slijediti primjenjive standarde revizije, računovodstva i financijskog poslovanja, politike, postupaka i prakse. Isto tako, oni moraju dobro razumjeti ustavne, prave i institucionalne principe i standarde koji rukovode poslovanjem pravnog subjekta u kojem se vrši revizija.
Profesionalni razvoj
31. Revizori trebaju primjenjivati dužnu profesionalnu pažnju u sprovođenju i nadziranju revizije kao i prilikom pripremanja izvještaja.
32. Revizori trebaju koristiti metode i prakse najveće moguće kvalitete u svojim revizijama. U vršenju revizije i davanju izvještaja, dužnost je revizora da se drže temeljnih postulata i općeprihvaćenih revizijskih standarda.
33. Revizori imaju stalnu obvezu da ažuriraju i usavršavaju svoje sposobnosti koje se traže za izvršavanje njihovih profesionalnih odgovornosti.
Rječnik
Termini korišteni u ovom Etičkom kodeksu imaju isto tumačenje ili definiciju kao oni koji su korišteni u INTOSAI revizijskim standardima.
Broj: 02-02-12/01
Datum, 09.04.2001.
Generalni revizor
Ureda za reviziju finansijskog Poslovanja institucija BiH
Ivan Miletić
Glavni revizor
Glavne službe za reviziju
Javnog sektora RS
Boško Čeko
Generalni revizor
Ureda za reviziju budžeta/proračuna u Federaciji BiH
Ibrahim Okanović